Omer, radijallahu 'anhu, je imao praksu da se u stvarima o kojima nije imao jasan stav savjetuje sa ljudima poznatim po pronicljivosti, i na sastanke sa istaknutim učesnicima Bedra dovodio je i Abdullaha b. Abbasa, koji je u poređenju sa ostalima bio veoma mlad. Pa su se pojedini naljutili zbog toga, te kako može da na tim sastancima prusustvuje Abdullah b. Abbas, a ne mogu njihovi sinovi, koji su istih godina kao i on. Pa je htio Omer da ih poduči stepenu, vrijednosti, znanju i pronicljivosti Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhu, tako da ih je sve sakupio i pozvao i njega, te ih upitao o suri: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti slavi i veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On zaista pokajanje stalno prima", pa su se po tom pitanju podijelili u dvije skupine, nakon što ih je Omer upitao o značenju te sure: jedini su šutjeli, a drugi su rekli da nam je tim riječima naređeno da tražimo oprosta za grijehe i zahvaljujemo Allahu kada nam pomogne i da pobjedu. Međutim, Omer, radijallahu 'anhu, je htio da zna šta je suština i u čemu je značaj ove sure, a ne da mu protumače formalno značenje riječi i pojmova spomenutih u suri. Zatim je upitao Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhu: "Šta ti kažeš o ovoj suri?" On je odgovorio: "To je smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem", odnosno nagovještaj blizine časa napuštanja ovog svijeta. Allah mu je dao znak u ajetu: "Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu", a to je oslobađanje Mekke, zaista je to znak blizine tvog časa kada ćes napustiti ovaj svijet. "Ti slavi Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On pokajanje prima." Na to je Omer, radijallahu 'anhu, rekao: "Iz ovih riječi, ne shvatam ništa drugo, osim to što ti kažeš.", i time se pokazala i potvrdila vrijednost Abdullaha b. Abbasa, radijallahu 'anhuma.